proljev uvece (verbalni)

dje ste rajo.

vratio se dajdza hahahaha. i to kakav vas post ceka, imate citati taman onoliko koliko me nije bilo hahaha!

nije da sam negdje bio, al ono - nek se zna.

nekako mi fora tipkati sad kad nemoram vise gledati u prokletu tastaturu u mraku njene sobe... da, njene sobe rekoh. jos ta ljubav traje, jos traje iako je pregazila planine i prosla sve doline, i preplivala sedam mora, zalutala u sedam gora. al jos je tu. moja zajebana mala. i ja, njen zajebani veliki, veci nego ikad hahaha, udebljao sam se (cca 90kg imam sad hahaha, to je cirka 20kg od mog zadnjeg posta :) ), eto sta mi ta ljubav napravila. hahahah, al podnosim bez prigovora, ispunili mi se snovi :) i to traje.

nisam vas jos sve pohvatao, trebat ce vremena - zao mi sto to moram tako reci - da vas se i sjetim svih... proslo je.
puno je proslo. al imam volje, tu i tamo cu navrnuti kad uvatim vremena stono se veli :)

pregazio sam i ja kao i nasa ljubav, pregazio sam svasta i eto me ziv. zivlji nego ikad haha. doduse, malo sam ko i drzava, da malo - mozda i previse, al ko ga sisa sto bi reko moj stari dok ne dodju po nas da nas vode nekako cemo se snaci hahaha. dok su dvije zdrave ruke, i zdrava glava na ramenima. Bog ga pozivio sto mi to usadio u ovu moju suplju tikvu, ako nista drugo bar mi to po cijele dane odzvanja pa se nedam nasoj hrvatskoj svakodnevici.

htio sam se osvrnuti na jedan detalj koji mi je obiljezio dan. dobio sam paket 3 u jedan hahaha...
razbijen auto, zivcanu curu, i kazna od 500kn. doduse njoj, al na isto mi dodje :)
i sad. sta je tu toliko cudno da ja to moram spomenuti? vrazja policija. vrazja su to posla. kazem vam, to sve iz pakla poiskakalo pa nas hoce na grijeh navuci. hahahaha. naime, mojoj dragoj danas neki tip razbio auto. moj auto. moj novi auto, koji je u godinu dana dobio vise nego ja u 3 godine nase veze :) i nije tu nista sad tako ekskluzivno da bi se to trebalo spominjati. nije. al tu dolaze vrazja posla. stigla policija. normalno - tip koji je razbio auto malo hoce malo nece priznati krivnju pa je zvala policiju, jer ko bi ga znao sta bi na kraju pisalo u europskom izvjescu. i tako dodjose ovi plavi vragovi. i opalise njoj 500kn kazne. jer je zaustavila auto sa upaljena sva 4 zmigavca u 2. ulici, u ulici u kojoj inace ima prometa da boli glava, i gdje ljudi za vrijeme tog kaosa masovno stoje u nepreglednoj koloni sa upaljenim milijardama zmigavaca... dada... ko betlehem je to. i nigdje tih plavih vragova da napune drzavni proracun republike nam hrvatske. da, namjerno napisah malim slovima. al ne, oni dodju u 22h navecer kad nema nigdje zive duse, nigdje prometa i nigdje j...ne sanse da te netko ne vidi dok izlazi s parkinga jer si jedina osoba u ulici i jos k tome sa upaljenim zmigavcima. i sta? opizde ti jednu kaznurinu, jedan harac. i jos imas razbijen auto. i onda si zivcana. i onda ja patim :) hahaha... naravno - u istoj toj ulici je na "vrhu" pored jednog od lokalnih kafica "gradskih otaca" parkiran novi audi s tablicama sa 4 broja i inicijalima vlasnika. na pjesackom, direkt ispod znaka zabranjenog parkiranja. njemu nece lupit 500kn. on ima vise, pa ce decki dobit poslije smjene. na crno :P
eto, revoltiran danasnjim paketom 3u1 marke MUP, proizvodjnje republika hrvatska... morao sam to spomenuti.
kažem ja vama vrazja su to posla.
(ovo z gore sam napisao jer sam cistio pekmez iz tastature, proklete tastature moje drage jer sam jeo njene poderane palacinke s previse pekmeza za koje sam slagao da valjaju hahahaha eeeee to vam se zove ljubav, kompromis i ponizavanje vlastitih principa. inace, nikad ne pisem z nego iskljucivo z)

dobro, dosta sranja za jedno vece. morat cu promijeniti naziv bloga. odmah. zvat ce se, proljev uvece. verbalni naravno. pusa svima koliko vas ima. a draga, ti ces dobiti jednu kad legnemo spavati. ako mi obecas da ne moram jesti vise palacinke :)

samo kratko - ajm bek.
sou veri bek.

toliko.

i da, zajebana - volim te :P

Gorak okus noći


Gorak okus pelina,
Na mojim usnama je draga,
Gorak okus noći,
Prešao je preko praga.
Izazivaju me tvoje oči,
Pogledom što me boli
Izazivaju moje srce
Da te još više voli…

Noćas mi sna nema,
Ne sklapaju se moje oči,
Na počinak ne mogu draga
Jer na put ću noćas poći.
Na put u jave neznane,
Put što zauvijek traje
Dok vatra mi opet ne plane
Što gorjeti skoro prestala je..

Vatra za tobom što žudi,
Pitaš se otkud se javlja,
Tu je iz mojih grudi,
Tko hoće neka mi sudi.
Neka sude mi ljudi zli,
Za zlo im uzeti neću
Al, presudi mi ipak ti najdraža
I za počinak upali - svijeću.

napokon.
10 dana zbrojenog odmora.
zasluzenog.....

pozdrav svima!

ovaj posvecujem nama.

ljubavi,

nikad nisam mislio da cu biti bas tvoj.
nikada nisam mislio da ces bas ti biti moja...
nikad nisam mislio da cu te upoznati...

a dogodilo se tako rano, tako brzo i na tako cudan nacin.

Privukla me ljepota teksta koji sam procitao, ljepota koju je mogla napisati
samo iskrena drhtava ruka, ruka djevojke koja iskreno voli... Od toga trenutka sam te pratio. Malo po malo ti se priblizavao. Malo po malo te upoznavao.
Sve dok te nisam napokon i ugledao. Dva susreta su bila dovoljna da me opijes, da postanem ovisnik, teski ovisnik. O tebi.

Zaljubio sam se iako nisam smio. Nisam odustao iako je to bila prava stvar za uciniti tada. Nisam odustao i Bogu sam zahvalan sto sam jednom u zivotu ucinio pravu stvar. Progutao, cekao i opet progutao... Bio sam strpljiv i predala si se meni... Nemas pojma koliko si srece unijela u moj zivot. Koliko si samo osmijeha izvukla iz dubine moje duse. Hvala ti na tome.

Sunce si moga jutra, rosa moga cvijeta, sjaj u mome oku i dah moje duse... Volim te, vise nego ikada te volim! Drago mi je sto me razum opet nije vodio i sto sam pustio da me srce nosi, za tobom...
Prelijepih mjesec dana s tobom... Prelijepih pola godine... Najljepsa godina dana u mome zivotu, ljubavi moja - nadam se samo jedna malena u nizu koji slijedi...

Jedino si sto zelim, za druge necu da znam. Ne zanimaju me. Ne trebaju mi. Imam sve sto sam ikada htio - imam tebe. I kad se svadjamo, volim te.
A tek kad mi se nasmijes, topim se. Kad me pozoves svojim njeznim djecjim glasom... Srce mi titra u grudima, titra, samo sto ne iskoci.

Volio sam dosad. Jesam. Ali nikada ovako. Ti si valjda takva osoba.
Tebe covjek ili voli ili ne voli. A kad te voli, onda voli svim srcem... Do kraja.
Nikome nisam rekao sto sam tebi. Pred nikim nisam pokleknuo kao pred tobom. Zbog nikoga ne bih na koljena - za tebe, i bez razmišljanja...
Život za svoje voljene bih dao - za tebe i dušu vragu prodao...

Znam da me voliš. To znam. Nakon godinu dana, nismo više isti. Ni ja ni ti.
I neke stvari više nikad neće biti iste. I ne smiju! Napravila si od mene boljeg čovjeka, nadam se i ja od tebe bolju ženu. To nije nijednoj pošlo za rukom, nijedna se nije ni trudila - a nije ni imala prilike :)
Ti si jedina osoba s kojom sam se pronašao. Od blaog pogleda i sjaja u oku punog dobrote, do najmracnijeg kutka ljudske duše.
Ni jednom ti ništa nisam uzeo baš k srcu. Nisam, koliko god ti se to činilo možda licemjernim od mene, ili kao laž (što bi zaključila po mojim reakcijama) nikad, baš nikad nisam ni pomislio na to da bih te prestao voljeti, da bih te ostavio il prevario, da bih ti mogao što zamjeriti... Toliko te volim... Drugi nek mi sude.

Na tren objave ovoga posta bit će nam godina dana. Mala stvar. Meni najveća na svijetu. Jer sam godinu dana s tobom.
Sa svojim dobrim anđelom...

Nisam ti to mozda rekao ali volim te ljubavi, vec i prije našeg prvoga dana...
Zauvijek sam tvoj...

gluha tisina zvonkim glasom zove....
gluha od ljepote trenutka kojim misli plove...
carstvo moje duse pod njenim prijestoljem pociva,
prijestoljem na kojem sjedi carica moga srca...
ona.
jedna i jedina.
zauvijek.

ona.

kraljica mojih misli,
utjelovljenje dobrote
njezno bice, tako krhko...
toliko lijepo, da suze same teku
od pomisli da sam njen.
u njenom se pogledu topim
u ocima dubokim kao more gubim
bez nje nestajem, biti prestajem...

meki dodir i miris koze,
njezni pogled srne,
blaga rijec sto sve moze,
i najtvrdju stijenu da razbije...
i najhladnije srce da zagrije.

to je ona.

carica moga srca
na prijestolju od ljubavi sjedi,
upravlja kraljevstvom moje duse
a granice mu ne vidi...

opijen ljubavlju - to je on!
samo njen - to je on!
u pogledu njenom ljubavi punom
utapa se cijelim bicem
zedan od njenog dodira,
gladan njenih usana...
njen zauvijek - to sam ja....






laku noc ;)

Prije svega zelim vas sve pozdraviti, sve vas koji ste me citali jedno vrijeme dok sam aktivno pisao, sve vas koji ste bili uz mene u mojim najsretnijim trenucima u zivotu i u onima puno manje sretnijim...

Dugo me nije bilo, koji mjesec, jel...
Neznam koliko tocno, ali nikad nije kasno da se vratim, da popravim :)

Dakle, zelim vam blagdane pune mira i veselja, pune ispunjenih zelja i dobrih djela, blagdane provedene uz vase najblize i najdraze... Zelim vam svima svu dobrotu ovog svijeta i da se odmorite i pripremite za ulazak u novu 2008 godinu, da budete spremni za nove izazove.

Vjerujem da poneki od vas nakon ovoliko vremena ocekuju i koju rijec vise od mene, i naravno necu biti takav da vas ne izvjestim bar malo o vremenu dok me nije bilo.

Ima stvarno svega i svacega, nemogu se pozaliti.
I dalje radim, i dalje volim svoga andjela bez kojeg nemogu zamisliti svoj zivot. S prijateljima sam nesto manje zbog toga sto (kao i prije) mi posao oduzima veci dio dana, ali nadam se da mi previse ne zamjeraju, koliko god stignem odvojim i za njih. Sve je napokon na mjestu. Manje trzavice vise i ne gledam i ne zivciram se, tako da se osjecam ispunjeno i zadovoljno. Prvi put u svojih 21 godinu.

Mala recenzija ovogodisnjeg Badnjaka i Bozica...
Moja slatkica i ja smo bili Deda i Baka Mraz :)
Imali smo doduse i jos jednu Baku Mraz, frendicu od Zajebane...
A po gradu se susretalo jos kojih 15ak dedeka...
Uglavnom... U cijelom gradu samo su 2 bake bile tako da sam ja bio ponosni deda koji se dicio sa 2 ljepotice kraj sebe. Haha... Zujali smo po cijelom gradu, snijeg je padao cijelu noc, toliko ga je napadalo da smo se kasnije moja Baka Mraz i ja odlucili slikati u njemu... I oboje zaradili gadnu prehladu :) Bozic smo docekali u jednom kaficu uz ples i pjesmu, bilo nas je stvarno hrpa i ugodjaj je bio stvarno fenomenalan... Cak su nas i slikali, rekose nam da cemo biti na internetu :) Lijepo. Slatko. Nezaboravno.

Sutradan, tj. jucer sam bio sa svojima, pa kod slatkice, pa onda opet kod mene i tako u krug... Posjetili smo sve zive i nezive i nadam se da koga nismo zaboravili. Ako i jesmo nek se ne ljute, bit ce jos Bozica pa cemo cestitati. Danas... Danas smo se uglavnom izlezavali gledali jos pokoji zaostali bozicni film i mazili se na toplom trosjedu... Predobar osjecaj, vani bjelina a ti se lijepo izvalis na toplome kao macor kraj svoje mace i tiho predes :) Evo i ovaj tren se moja maca uvalila kraj mene i samo se tiho smjeska na moje gluposti...

Nadam se da ce vam iduca godina svima biti bolja od ove da je necemo pamtiti po losim stvarima kao ovu, jer ova je bila obiljezena tragedijama...
Tragedijama u javnosti, kao i tragedijama u mom privatnom zivotu, neki od vas znaju da sam ove godine prosao neke stvari koje su me dosta rastuzile. No tugu na stranu, u novu godinu treba uci s osmijehom na licu, s puno dobre volje i s planovima kojima cemo ostvariti barem dio svojih snova...

Malena i ja smo isplanirali nesto posebno ove godine. Ovog Silvestrova cemo biti sami. Nas dvoje. More...
Idemo u Biograd. Ako se sjecate pretproslog posta moje Zajebanemale, govorila je o moru, maturalcu... A na moru je spominjala jedan ljubicasti hotel u Biogradu, u kojeg cemo toboze ici na ljeto... Haha, malo se zeznula jer idemo tamo za cca 3 dana... Malo je falilo da nam to promakne, sve je bilo protiv nas, ali ipak se nismo dali, unatoc brojnim problemima s vremenskom prognozom, s mehanickim kvarovima na oba automobila koja su bila "spremni za put" unatoc prigovorima, uspjeli smo sve to nekako preci i pripremiti se za put na more. Jos 2 dana nas dijele od te pustolovine. Samo da nas vrijeme jos posluzi i nece biti nikakvih problema.
Nas dvoje, more, novogodisnja noc i ljubicasti hotel. Nas ljubicasti hotel :)
Morao sam to napraviti, ne bih si oprostio da sam propustio ovakvu priliku, pogotovo s osobom koju volim vise od svega i s kojom cu provesti 4 najljepsa, i 4 posljednja dana ove godine. I uci u novu 2008. Kazu kako izadjes iz stare i udjes u novu takva ce ti biti od pocetka do kraja. Ja kazem da ako se potrudis i ostanes uporan neznam kako los pocetak moze izici sa sretnim zavrsetkom.

E, pa zelim vam sretan zavrsetak ove i jos sretniji pocetak iduce godine.
Volite kao prvi put, zivite kao zadnji dan, i ne dajte da vam ista pokvari ovih par preostalih dana. Kako sam uvijek govorio - samo pozitine misli!
Volim vas sve, drzte mi se i cujemo se iduce godine. Sad se ispricavam, moram ici grijati svoju dragu kojoj je zima, prehlada nas oboje ne pusta iz kreveta............................

Ponesen danasnjim dogadjajima na poslu, a i pomalo rastuzen odlaskom moje drage u inozemstvo upao sam u neko cudno raspolozenje. Osjecam se prazno. Osjecam se natovareno i pretrpano informacijama, misaono zakrcen i fizicki potpuno slomljeno... Na rubu sam pregaranja danas. Koliko covjek sam sebe moze prisiliti na toleranciju, neznam. Ali znam da se moja granica opasno spustila. Opasno po mene, i one oko mene. Sto vise dozvolis vise te tlace. I to mjesec dana prije odluke hocu li ostati ili ici. Neka, nemogu oni mene toliko ubiti koliko ja imam volje ustrajati zbog svoje egzistencije, zbog sirokog spektra mogucnosti koje mi se otvaraju ako ostanem. Ako ostanem i ustrajem u onome sto sam naumio. Dosad je ona bila uz mene. Kad god mi je bilo tesko jedan njen zagrljaj, jedan njezni poljubac s njenih medenih usana... Bio je dosta. Dosta da nestanu svi moji problemi. Sada je nema kraj mene. A treba mi veceras, vise nego ikad. Kad bi samo znala. Ali nema veze, drago mi je zbog nje, s drustvom je - na maturalcu je. Zasluzila je da se provede, da se zabavlja i naravno da se napokon i odmori malo od mene. Znam da sam ponekad jako naporan, nekad me ni vlastiti roditelji ne vole... Stvarno se ne volim osjecati ovako. Po prvi puta u neznam koliko vremena osjecam da popustam. Slomilo me danas, bilo mi je previse. Isao sam s braticem autom doma, zaspao sam. Ni njemu nije bolje - on je vozio i spavao... Sanjao sam nju. Sanjao sam da me zagrlila, poljubila i rekla sve je u redu. Otvorio sam oci, pogledao na sat na mobitelu - stigla mi je poruka. Od nje.
Nasmijesio sam se, napisala mi je da sam djubre, kako me nije sram da joj se ne javljam... Da joj falim i da me voli. I bio sam sretan, sretan sto misli na mene. Jer je ona jedino sto me trenutno drzi na okupu. Mene i svih mojih 10 licnosti hehe...

Zasto? Zasto sam ponekad ovakav kao sada?
Zato. Zato sto ponekad ni ja vise nemogu. Zato sto je normalno da se ljudi tu i tamo ispusu. Da si daju oduska. Ja si inace dam. Ali eto u zadnje vrijeme gutam, sutim i lomim sam u sebi. I obilo mi se o glavu. Danas je moj dan. Moj dan za malo tuge, za malo depresije, za malo svega loseg pomalo. Necu da me tjesite jer je ovo zdravo. Zdravije nego sto se cini. Jedan sam post napisao kad sam dosao s mora. O tome kako mi je bilo prekrasno 4 dana u 2 vikenda sto sam isao kod svoje voljene na more. Kako smo bili zajedno, i vidjeli se samo par sati dok ona nije radila - ali cinilo se kao vjecnost. Neprocjenjivo je kad nemozes bez nekoga, i kad se ne vidis s njim skoro mjesec dana - i onda taj trenutak koji ti se ureze, kad ti skoci u zagrljaj i dotakne ti lice njeznim medenim usnama... Neprocjenjivo - za sve ostalo tu je mastercard hahaha...
Nista ljudi, ostavit cu ovaj post kao i mnoge ostale nedorecenim. Kako mi je jedna blogerica znala reci - ti si decko koji moze jako puno pricati a jako malo toga reci :)
Pozdravljam vas do kroz koji dan - tada cu objaviti onaj post koji je trebao biti objavljen nakon prvog vikenda koji sam proveo s njom na moru. Necega sto necu nikada zaboraviti... Ugodno vam vecer zelim, budite mi svi pozdravljeni...

Stiglo ljeto… Jebemu, pa nisam se ni okrenuo, prodjose 3 mjeseca…
Tri mjeseca kako radim, kako manje vise nemam vremena ni za sto! Trudim se na sve strane al nekako mi neide, previse mi vremena otpada na posao, previse mi se to sve mota po glavi. No ovaj put necu o poslu. Necu toliko ni o malenoj. Ne na nacin kao do sada, malo blaze, sto neznaci da je ista manje volim, dapace – vrlo vrlo obrnuto!!!!!!!
Toliko stresa dnevno koliko u mojim godinama nije bas preporucljivo, toliko zivciranja svaki dan a opet svako jutro sretan se budim, s osmijehom od uha do uha. Usporedjujuci proslu godinu i ovu… Biram ovu, pobjedjuje zasada cijelu proslu, u usporednom testu. Jedino sto mi ove godine fali, fali mi drustvo pomalo, malo smo se raspustili jedni od drugih, tj. malo sam vise doma, malo manje izlazim. A i ne pijem skoro uopce. Tu i tamo cugnem, kad usporedim proslu i ovu, ove nikako ne pijem, doslovce, prosle god u ovo vrijeme sam svaki dan bio pijan i lud, al ne ludji nego sad. Sad sam najludji, ali za njom!
Imam sve sto sam ikad zelio. Solidna primanja. (ne razmisljam o potrosnji, mada cu poceti jer trosim na gluposti, al stvarno!), prijatelje koje doduse ne vidjam toliko cesto ali ono malo sto se vidimo mi je dosta da znam da postoji par osoba u mom zivotu do kojih mi je jako stalo i za koje sam uvijek na raspolaganju. Imam roditelje koje mozete samo pozeljeti! Naravno svi bi roditelji dali sve za svoju djecu, svi bi roditelji sve najbolje… Al opet, moji opet odskacu cak i tu! Definitino su najbolji, oni daju sve, i daju jos ono sto ostane. Daju cak i ono sto nemaju! Samo za mene, i za moju sestru. Ja im dajem svoje srce da kuca za njih i onda kada ja ne budem tu, svoju dusu da ih pazi kada im bude najteze i na kraju svoje tijelo da se izmuci za njih kada im to bude najpotrebnije! Mama, tata uvijek cete biti na vrhu u mom srcu. Ovo zvuci kao pismo 10godisnjaka, ali sto cete, ponekad sam upravo takav.
Sestra. Jedno malo bice sa «ogromnom» guzicom hahaha, salim se – ubit ce me. Najsladje malo bicence, koje moze u 2 sekunde ispaliti rafal od 20ak tuboglupih pitanja koja nemaju veze jedno s drugim! Ali svejedno ju obozavam i dao bih sve za nju, volim je vise nego ikada jer mi je ona sada nesto posebno, nikada nismo bili bolji, nikada se nismo vise druzili, i bas nam je super. A ona i moja slatkica su se tako super skompale da im ja i netrebam.

A slatkica… Slatkica kao slatkica, sladja i od moje seke, onda znate sto je u pitanju. Mala je pun pogodak! Nema mi vece srece nego kada se budimo ujutro zagrljeni, kada ostane samnom do jutra i kad cekamo zoru zagrljeni, kada sunce prvim zrakama obasja njeno prekrasno lisce… Kada laganim pokretom prodjem kroz njenu mekanu mirisnu kosu… Nikada mi nije bilo ovako s nijednom curom. Prvi put s njom prolazim neke stvari. Nijedna nije bila vrijedna truda (nemojte odmah reci da sam umisljen, jer sve i jedna mi je priustila vrecicu zuci za dorucak, rucak i veceru…). Ona nije vrijedna truda. Ona je vrijedna zivota!!! VOLIM JE, cak vise nego bi i mogli zamisliti. Volim je i voljet cu je. Cak ako jednog dana i ne bude vise moja. Za svaki slucaj, zapisao sam jedan datum jer sam zaboravan.
Bit ce kao u filmovima, scena sa titlom: 5 godina poslije…

Cekat cu je na tom mosticu, na istom mjestu. Sto god bilo, kako god nas zivot nosio za tih 5 godina. Kako god nas sudbina vodila. Cekat cu je, i voljeti je i dalje. Ona je takva da se pamti. I ne zaboravlja. I ne pusta. Ona je savrsena.

NARCIS RUŽA

tvoja hladnoca je
kao polje narcisa -
okrenuti jedni drugima
a tako međusobno daleki
svaki sam za sebe...

ti si sebi dovoljna...

ja kraj tebe u moru samoće
patim i gledam ruke,
svoje ruke kako traze tebe...

otvaram kišobran ljubavi,
kišobran ljubavi
da me zaštiti od mora strelica,
hladnih strelica šapta samoće!

ah kako je tesko
narcisu moj,
kako je tesko stajati kraj tebe
i nemati te, a znati da si moja...

okreces svoju glavu
kao suncokret za suncem,
okreces je i svojim pogledom
razbijas moje sumnje...

narcis lista, narcis cvjeta,
moj narcis je jedna prekrasna crna ruža
što mi životnu radost i ljepotu pruža...

bas tako. ne da me nema, nego me nema!
ovo mi je prvi post nakon jako dugo vremena. skoro mjesec dana. :) sto ce reci da se blizi i 2. mjesecnica. ako ste me pratili, znate o cemu je rijec. da. sto ce reci i da sam sluzbeno "oborio" vlastiti rekord, tj malena ga je oborila, ostala je samnom gotovo 2 mjeseca. (sluzbeno lol).
ufff da se vratim. poceo sam raditi, napokon! od 15.og ovog mjeseca sam i sluzbeno djelatnik msan grupe. tocnije, djelatnik prijema servisa. stresan i naporan posao, kud radis sa strankama, tud su i sve nezadovoljne, pa pobogu donose neispravnu robu na servis. al opet, barem nije nikad dosadno, dinamicna atmosfera + stres + zajebanti kolege + ostalo... onako srednje zesca kombinacija. i jos kad me moja slatkica povrh svega pokusa na to sve kao slag na kraju nazivcirat... grrrrrrrrrrrr
al nemos ti s takvim slatkisom, jedan umiljat pogled i jbg... da nije nje, propucao bih ja odavno... s ovolikom kolicinom stresa, definitivno. uz nju se odmaram, opusta me njena prisutnost. nema sta, ja sam zaglibio sto se nje tice. ta mala crna, slatka... grrrr, nemogu bez nje. upoznao sam je iznenada. brzo se zaljubio... jos je brze zavolio... briga me za sve ostalo. dok je uz mene, sve je 5. znam da zvucim kao neki papak i papucar, al mene to nije briga - to ce mi reci samo oni koji mi zavide kojima je krivo sto nemaju nekoga takvoga pored sebe. ja znam sto imam, znam to cijeniti, i svim silama cu se boriti da zadrzim to sto imam.
ispricavam vam se ponizno, nije me dugo bilo, nisam se nikome javljao.. a ni ovako me ljudi ne vide otkad radim... koristim ono malo slobodnog vremena da ga provedem sa svojom ljepoticom, nje mi nikad dosta... ono mrvicu sto jos ostane sa strane posvetim svojim deranima... i tako... leti vrijeme, peti je mjesec... ljeto ce jos malo... a ja se ni snasao nisam. moram smisliti sto cu ovo ljeto, da jednom i ja nes pametno isplaniram! :)
sjetih se jos necega. palo mi na pamet, pa smo malena i ja pricali... i nakraju, kupili smo si nove mobitele!imaju sve sta jedan moderan mob ima, tako da sve 5.
eto, tek toliko da nesto napisem. opet ce ova moja rec da pisem glup post... bla bla blba..... :)
ljubavi, tebi kao i uvijek, seceru na kraju - ostavljam jedan poljubac za laku noc, i jedan osmijeh za dobro jutro..
cirz, do iduceg. jos glupljeg. cao svima.

eto malo je glupast naslov. al neka. nekima ce biti glupast. nekima simpatican. nekima je svejedno.
veceras je noc kao i svaka druga... meni malo drukcija jer eto, proslo je tocno mjesec dana kako smo moja mala slatkica i ja "sluzbeno" zajedno... i svakim nam je trenutkom sve ljepse. ja uzivam s njom. ona samnom. ja nju nasmijavam svojim glupostima, ona mene uveseljava svojim osmijehom, svojom dobrotom... cura kakvu mozete samo pozeljeti ;)

nazalost, uzasno sam pospan veceras. nema pjesmica. nema slika. nema filozofija...
samo cista misao. vasa kako sam napisao glup post. i moja koja je negdje tamo sa njom ;)

pozdrav svima!
a mome malom seceru pusa...

[p.s.]
nekako mi dosadio pomalo blog, a i nemam vremena, pa se nemojte cuditi ako skoro nebude niceg novog... necu ga zatvarati, al ono. necu izgleda nesto ni pisati. prelijepo je vrijeme vani!

heheeheeeeeeee.......
pozdrav ljudi. veceras sam raspolozen. i to vise nego dobro... stara je cak mislila da sam pijan kad smo isli sale, ona i ja u spar veceras :)
al krivo je mislila... ne pijem ljudi, ne pijem, i to je za ozbiljno. ne drogiram se, sacuvaj boze pokleknuti za takve gluposti... heheeeeee ni nepusim... vidi,vidi svaka bi me mati sad za zeta!
lol, brijem...
zadnjih nekoliko dana sam bio onako, pod pritiskom. al izdrzah (necu rec kao i uvijek, ovaj put sam se stvarno potrudio malo razmislit, malo sagledati situaciju). buraz mi je nesto posebno kad sam u ovakvim stanjima, on me jedini zna na pravi nacin osloboditi crnih misli... hvala mu makar on to i neznao! tak sam se veceras lijepo osjecao. jedino, falila mi je malo moja slatkica nisam je vidio koji dan...
al neka, sto je se vise pozelim bit ce mi ljepse s njom kad se vidimo.

planirali smo ekipa sutra svi u grad. mislim cak ic i autom. nakon neznam koliko. ne pijem pa mogu. nemoram razmisljat ocu koga ubit, ili napuhati 16.0 promila pa zavrsit na opcem trijeznjenju lol...
al ono. veceras mislili ici do insidea na brazilke (da da bile su neke stop stop [citaj gogo] plesaljke) al eto... izjalovilo se. prvo mislio da me malena vodi kao ja nju kad se crnac skidao.. al onda promjena plana u zadnji cas... trebao ici moj frend i njena frendica jos... i na kraju nismo ni otisli. pugi zbrisao na jednu stranu, ova ostala doma... ja s ekipom na kuglanu... haha, nakraju nije ni lose ispalo, nasmijali smo se do suza :)

jutro je, subota je. ja nenaspavan. lud. zedan. idem popit nesto. vode. soka? blaaaah neam pojma...
idem se malo natopiti, pa zakrmiti kao pravi. malo me ubija nesanica, prek tjedna nisam uopce mogao normalno spavati, probudim se kao da me 13 tramvaja gazilo cijelu noc. i onda cijeli da po servisu zujim razvlaceci onu tehniku... lik. ide mi nema sta, al posljedice se vide, poceo sam gubiti na kilazi polako. nije lose, to mi se cak i svidja, mada imam normalnu kilazu...
al eto, pocinjem i vjezbati iz odredjenih razloga. sve to ima svoje! ;)

nemrem ljudi nis pametno napisat heh, krevet me blazeno gleda... a moj krevet vjerujte mi ne zelite probati, nebi se vise dali iz njega. ne izgleda posebno, i nije nesto posebno poseban krevet. drveni ko i svaki drugi. al kad legnes... nema dizanja, kao da te nesto prikovalo.
onda znate kak sam lak na noge ujutro na posao lol... dizem se nekad i po sat vremena. al sve na vrijeme, navijem si alarm sat vremena ranije. lik.
laku noc, pozdravljam vas sve.
a mome najsladjem seceru velika pusa, eto sad imas sta citat, da mi ne prigovaras tupko... :)

optimist. vjecni optimist. covjek sa smjeskom na licu. u svakoj situaciji. u svakom dijelu svog zivota...
naravno ne uvijek. nekad situacija iziskuje drukcije. ali uglavnom gore opisano.
veceras situacija iziskuje drukcije. i nisam optimist. nisam sretan. neka mi se tuga uvlaci pod kozu, prozima me kao kad hladna magla prolazi kroz umorne kosti, kad se od jeze ledi krv u zilama...
kao u horor filmu.

u glavi kljuca.
probija.
stotine misli.
stotinu ljudi.
stotinu cudi.
jedna slika.

jedna jedina i onakva kakva je. bez uljepsavanja.
zasto kad se sve cini tako savrsenim uvijek nesto pokvari trenutak.
zasto se sranja dogadjaju, i to uglavnom meni? takva sranja.
sinoc sam napravio glupost. (neki ce reci opet...)
promjene su neizbjezne. jedna osoba me potaknula svojim rijecima na razmisljanje.
zatim jos jedna. zatim jos jedna. tri osobe cije mi rijeci ne izlaze lako iz glave.
sto je najbolje, istim rijecima. istim vrazjim rijecima.
sramim se. i to javno kazem.
nije toliko strasno koliko se cini iz mojih rijeci. daleko od toga. sa strane je mozda cak i smijesno, ne strasno. ali meni je to velika stvar. zbog nekih odredjenih stvari. jer sam se sam zakopao. nisam imao pravi pristup. i sad ispastam zbog toga.
previse razmisljam. premalo razmisljam.
nebih ovo napisao da me nesto stvarno ne tisti. toliko da negdje moram naci odusak...
promjene
promjene
promjene

pod hitno.
zbog nikoga drugog nego mene samoga.
molim pokoru i odrijesenje od grijeha. lol...


(bajdvej primjetio sam puno ljudi koje pisu blogove. i puno ih pise ovakve postove. nazalost i ja sam upao u kolotecinu, izgleda da slijedim posljednju modu. zalosno)

Kazu da ljudsko tijelo izgubi tocno 17 grama kada dusa napusti ovaj svijet... (tako nesto, nisam siguran)
Kazu, i mozda su u pravu...

Veceras mi nije lako. Svijet je napustila jedna dusa koju sam volio. Mozda nismo bili zadnjih godina ni toliko prisni, ali uvijek sam volio popricati s njim, malo se nasmijati, zezati ga... Njega je to smetalo (kao) ali bilo mu je uvijek drago kad sam ga zafrkavao, a i on je mene cesto znao. Sad vrtim fleseve iz djetinjstva kad smo se znali igrati, kad me cuvao... Volio me vise od ostalih jer sam mu prvi unuk. Tek kad nesto izgubis pocnes to zapravo cijeniti... Bili smo svi uz njega ove zadnje dane. Koliko smo god mogli. Mozda sam mogao i vise. Ali eto. Ispalo je tako kako je.

Otisao sam do grada, taman smo malena, buraz, njegova cura i ja krenuli na pice, i sestra me nazvala. "Umro je dida."
Odzvanjalo mi je kroz misli, opet i opet... Kao ruzan san. Stao sam na trenutak sa strane, malo me to sokiralo, iako smo ocekivali jer je bio jako lose danas. Tesko mi je. Morao sam po majku, trebalo je njoj reci. Nisam znao kako da joj kazem, da joj to ublazim. No takve su stvari onakve kakve jesu, tu se nemoze ublazavati. Srce mi se paralo dok sam joj to govorio, plakala je. Pokusao sam pricati s njom dok smo isli doma... Cinilo mi se kao vjecnost... Ipak joj je bio otac, tesko joj je. Tim vise sto znam da je jako osjetljiva...

Doma... Preplavila me neka tuga. Gledao sam to bezivotno ispaceno, tijelo. Bolest ga je doslovce pojela, bio je sjena od covjeka koji je nekad bio... Drugi putu zivotu sam gledao mrtvaca, i to voljenu osobu. Svoga Stipana... (prvi put.. spomenuo sam u jednom od starih postova mislim jednom...)
Sva velicina covjeka nestane, nekako utone... Osjecam se maleno veceras... Maleno pokraj tako velikog covjeka.
Nije bio toliko covjek od ljubavi, nije pokazivao toliko osjecaje... Ali u dusi je bio jako osjecajan covjek, i to je isplivalo iz njega tek kroz bolest... Pokazao je koliko nas sve voli, i koliko mu je zapravo drago sto smo uz njega, i sto ga volimo... Necu lagati, pustio sam suzu, nisam mogao izdrzati. Ali jak sam ja, takve stvari se ne vide toliko na meni inace. Potrudit cu se i sad ostati pribran. Nisam jos imao slucaj da mi netko iz uze obitelji premine, tako da neznam.

Ostat ce mi u lijepom sjecanju. Potrudit cu se da ga ne zaboravim tako lako, cuvat cu ga negdje duboko u mislima, u svom srcu. Tako. A sada, dido moj, pocivaj mi u miru. Bio si velik covjek, kao takav si nas i napustio. Neka te nose valovi mora bez kraja, neka ti dusa nadje mir u prostranstvu tisine... Saljemo ti posljednji pozdrav.

Ne brinite za mene, proci ce. Kao sto sve prolazi. Hvala mojoj slatkici koja je uz mene sad kad mi treba...

OVo ce biti kratak ali sladak post.
Samo cu reci da sam sretan.
Nakon sto je proslo stvarno duuuugo... Imam curu :) (kak mi je to cudno reci nakon onih spika da nisam vezni igrac, probudilo se u meni nesto sto je davno umrlo... mislim da je to jako pozitivno.)
Mislim da je dalje suvisno pricati, slatkicu znate, jedino o nju i spominjem, kad izvlaci iz mene samo ono dobro....
Eto, iznenadila me, dogodilo se i to.. To sam strpljivo cekao i docekao. I sretan sam covjek.
Iskreno sretan. Trudim se da je isto i s njom, pa eto ako gdje grijesim, cekam kritiku.
Toliko od mene veceras. Nadam se da mi ne zamjerate, malo sam umoran... ali eto, ne toliko da se ne pohvalim... sad ja cekam njen post da vidim sto ona ima za reci, hehehe rekla je da je nesto napisala :)

pozdravljam vas sve, a svojoj malenoj medenoj saljem jedan veliki poljubac za laku noc!

Kao sto sam naslov kaze, rijec je o dubokim zelenim ocima... Njenim dubokim lijepim ocima...
Nesto sto definitivno primjecujem kod cura. A njene su bas onako tajanstvene, duboke... A opet tako zive i vesele... Nesto posebno u svakom slucaju. Nesto sto mi izmami osmijeh na lice svaki put kad ju pogledam. A ona to dobro zna. Kakogod, upravo te okice --- dale su mi inspiraciju da budem kreativan. Pretocio sam to u glazbu, potrudio sam se, ovu sam stvar radio samo za nju, trebalo mi je skoro 3 i pol tjedna da ovo zavrsim (a to je za moj pojam rada na nekoj stvari - puno!)... Mada po meni nije jos gotovo, nije dovoljno dobra stvar ipak. Prosjecnom slusaocu ce biti dobra, ali ako malo bolje osluhnete, jos se primjeti da treba malo ispolirati zvuk, neki elementi ne stimaju jos uvijek. Nekako uvijek tezim boljem od boljega :) Ali necu vas pretrpavat nepotrebnim detaljima... Pa eto, ipak zelim ovo podijeliti s vama, tim vise sto je ovo u biti u samom pocetku bio blog posvecen promociji mojih uradaka. U pocetku se i zvao cak Domaci Uradak by Christian Wolf (ovo zadnje mi je kao alias) No da se vratim. Svaki put kad se bude osjecala tuznom, svaki put kad joj suze ispune lijepe oci... Neka se sjeti da i njene oci imaju svoju pjesmu, i nadam se da ce ju to razveseliti i oraspoloziti...
Lirike su takodjer napisane (nalaze se tu na blogu, dolje malo nize hehe), ali nisu snimljeni vokali, nemam uvjeta... (Btw to je seka napisala, istu vecer kad sam zapoceo pjesmu... Vidjela je naslov, cula clip i eto :))

Eto ljudi, uzivajte link cu ostaviti na dnu posta, stvar je na mom myspaceu, prva po redu pod imenom DeepGreenEyes :)
Sumnjam da ce vas puno preslusati ovo... Pogotovo da ce ju preslusat do kraja... Mada steta je ako vec idete slusate ne poslusati do kraja tih lijepih 7 minuta... Ali nema veze, meni je bitno da cuje onaj tko treba, kome je namijenjeno ;)

Mogu slobodno reci da sam pronasao nesto iz cega crpim inspiraciju... Heh, recimo... Muzu?
Pomalo smijesno citajuci sa strane, ali stvarno je tako... Prisjetim se nekih lijepih stvari i sve samo od sebe krene, polako dolazi. A ne suzdrzavam se... Sve sto mi se razlije kroz misli pretocim u glazbu. Predobar osjecaj. Toliko dobar da nemozete skinuti smijesak sa lica. A sad me ispricajte. Idem potjerati sestru na spavanje, da ovo objavim, pa smazati jos koji bomboncic i na spavanac.
Imam u vidu sanjati nesto slatko cijelu noc...
Slatkicu nadam se :)


Pusa medenoj nadam se da ce joj se svidjeti...

DEEP GREEN EYES

eto kako rekoh, ako me u medjuvremenu opet ne nagovori... i eto, nagovorila me hehe..
a materijala ima :) ;) kod mene nikad nije dosadno hehe...

eto... pa da krenemo... hehe... prvo mojoj sekici sretan rodjendan :)
jucer ga je proslavila, a i prekjucer, tj u subotu, cekali smo upravo to :)
hehe, eto punih 16 godina je gledam kako raste, i pomalo sam i tuzan jer je sad vec odrasla djevojka, zgodna i pametna... :) godine lete, udat ce se i vise me nece imati tko svakodnevno zivcirati :) hehehe.... joj... zabrazdih hehhehe :)
sto se tice subotnjeg provoda... samo cu napisat auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu.....

bilo je stvarno svega i svacega, ali najinteresantnije je to da su se svi... ali ama bas svi ponapijali hahahaha... i ja kao okorjeli alkoholicar sa punih 8 i vise godina alkoholicarskog staza hehehe, nisam mogao dozvolit da klinci sa 2, mozda 3 godine budu pijaniji od mene hehe... auu, ove subote sam se lesio... natukao sam se votke, popravio s pivom, i bambusom, i zalio s lavovom kojeg smo ja i idza samo tako dokusurili hehe... joooj... jezim se... ja sam iiz fore potrpao u svoju novu SMB jaknicu hahaha, u one dzepove na prsima one male bombice tj chokancice od votkice,... kao bombe hahah...
i tak po gradu, ljudi su me gledali sa smijeskom hha... stavio sam 2 u lijevi i 1 u desni dzep, i jednog famoznog lavova u desni ali da se ne vidi, i onda kad su me pitali a di je 4ta? pokazivao sam im lavova i rekao da je sakriven jer je pun hehe... a votkice ionako nisu bile moje nego tomine, i bile su prazne hehe... ja sam inace zgazio litru sa pugijem haha.... lol... opet sam malo pripio martinicu hehe, da je ohrabrim u njenom naumu... ali sam ja zajebao stvar... skocio mi tlak bio pa sam odreagirao kak netreba...ali glavno da smo veceras pricali, i sve je ok ;) i dalje smo frendovi, mozda i bolji nego sto smo bili hehe :)
heheh, idemo dalje - same poslatice :)
moja se malena slatkica malo unezvijerila hahaha.... nisam je jos vidio pijanu, pogotovo ne tako hahaha.... malo me to iznenadilo, al nema veze - znao sam ja da joj je idza prisio nadimak SEGESTICA, sad znam i zasto hehehe :) bilo mi je bas smijesno, ona i frendica su se samo kesile ko nenormalne.. uspjela me cak malo i iznenaditi i naljutit, malo sam se rastuzio bio, ali bila je pijana, pa joj je oprosteno :) pricali smo i sve je ok... to je glavno. hehe... a disko je bio prica za sebe... sam sam kriv sto sam se malenoj smijao, kasnije je mene dotuklo... nasrecu da mi martinica nije stigla platit onu teqilu sto je obecala, jer mislim da nebih stigao do diska :)
lol, jos mi slatkica kaze, pa ti nisi izgledao pijano hahahah, rekoh hvala... :) u disku sam se izgubio poprilicno... guzva vrucina.. :)
i da upoznao sam njenu ekipicu opet, ovaj sam put mislim zapamtio kako se koja zove hehehe...ivu znam ona mi je i najdraza nekak hehe, tak simpaticno bice hehe nju sam prvu zapamtio ;), zatim ivona (magda heheh) i napokon magdu, za koju smo skuzili da se zna sa sekom lol :)
upoznao sam jos i keti (mislim da nisam pogrijesio, malena ce me ispravit ako grijesim) i hmmmm... ninu, ili unu? joj, eto znao sam da necu sve popamtit... neka, stignem nadam se da mi nece zamjeriti :)
kasnije sam pratio malenu doma, i otisli smo na djecje igraliste, hehe, popeli smo se na neku kucicu i tam smo pricali... bas mi je bilo lijepo... kako romanticno hahahaha.....
kad bolje pogledam - pa kad mi s njom nije lijepo :)

ima jos jedna stvarcica koju su mi napomenuli da spomenem :)
hehe.. ima par tjedana kako sam poceo malenu uciti voziti hehehe...
mala je talent, ako i dalje bude imala ovako tesku nogu na gasu bit ce prava zvijezda svjetskog relija hahahaha :) iskreno? prvi je put sjela u auto, i mogu vam reci da je dobro savladala onih par natuknica koje sam joj dao... nije joj se auto nijednom ugasio, za prvi pokusaj to je i predobro :)
kasnije je bilo svacega, ali to pripisujem panici i strahu, to je normalno ;)
kad to svlada ic ce sve glatko :) (eto malena budi ponosna ni vlasitoj sestri ne dam za volan, mada sam joj vec obecao hehehe)
i da... imali smo u petak anegdoticu na parkingu di je ucim voziti...
nisam se u zivotu tako uplasio... onak mi lagano kruzamo u mom pezojcu, malena vozi warm up krug hehe kao na formulama :) kad ono neki kreten uleti na parking i kazem ja malenoj uspori lagano zakoci, i stani.. jbg, frajer je malo zesce uletio, malena se preplasila i umjesto kocnice... da da pogadjate, opalila je po plinu hehehe, ko prava :) i nis proleti prokleti lik na pol metra ispred nas ja pomotam lagano da ga ne pokupimo i kreten se okrene pod rucnom i zaleti se na nas.... tu sam protrnuo... smotao sam ne drugu stranu i povukao rucnu, masio nas je za milimetar... i to s njene strane. da je lupio, lupio bi u njena vrata, a to nebi bilo dobro, nebi dobro zavrsilo... samo sam o tome razmisljao... stali mi- stao lik... pitam je jesi dobro? jesam... jaooo.... tu sam puknul :) izletio sam van iz auta, frajer me panicno pogledao i oplaaaaaaaa hehehe... ode on. nije se tome nadao. otisao na cestu i gleda me onim telecim pogledom iz svoje velike telece glave, a kraj njega bleji njegova draga koza koju je isao zadivit svojim umijecem u povlacenju rucne haha.... lol. nisam ni ja bolji al eto ja barem biram mjesto i vrijeme... i situaciju lol.. :) uffff nasrecu da je malena bila pribrana pa me smirivala cijelo vrijeme, jer sam tio ic za njim hehehe, vidio sam da stoji na semaforu haha... joj.. bio sam i preplasen i zivcan u isto vrijeme. neka, najbitnije da je sve dobro proslo, da joj nije nista bilo... samo se malo preplasila :) al ne vise od mene hihihi... (ajde barem sam musko pa priznam hehehe)

e da.. i nisam vam se pohvalio... lol... dobio sam poklon za valentinovo :)
(iskreno, ovo mi je prvi otkad znam za sebe ;) i zato mi je jos drazi )
dobio sam ga tek prije 2 dana, ali to je zato jer se nismo mogli nac prije, bla bla bla... uglavnom... hahaha dobio sam slatkis :) kad se sjetim svoga malog slatkisa da si malo docaram... ;)
i da... sad ce te se nasmijati, a i ja sam.. dobio sam jednog preslatkog majmuna buhahahahaha........ dali je to neka skrivena poruka ili sta? heheh.... neka, pricajte sto hocete, al ja ga volim, kakav je takav je moje je ;)
a i ja sam pomalo majmun sto se svacega tice, pa eto... pogodila je nema sta :)

tako... kak vidite kod mene nikad dosadno... ne dam da mi dani prolaze u dosadi, barem se trudim jel... pokusavam sve lose i tuzno odagnati od sebe.. pokusavam uzivati u zivotu i ide mi :)
kak kazu, so far so good :)
ako se nastavi ovako, di ces bolje...
tako... eto...
pozdrav samo njoj (mojoj dragoj frendici kojoj porucujem da ce sve bit ok)... sad joj najvise treba :)
a mojoj medenoj slatkici (SEGESTICI) jedna velika pusa, i to debelo zasluzena ;)
vama ljudi smijesak na lica i ostajte mi dobri kao i uvijek :P